Na zapadu je teško pojmiti ideju Boga Majke. U Bibliji se spominje samo Otac, Otac, Otac. Na Istoku, posebno u Indiji, vrlo je lako zamišljati Boga kao Majku. Postoji mnogo, mnogo ljudi koji su spoznali Boga Milošću Svevišnje Božice, ili možemo reći, jednim od oblika Svevišnje Božice. U Indiji imamo četiri glavne božice: Meheshwari, Mahakali, Mahalakshmi i Mahasaraswati. Sve četiri božice potječu od Svevišnje Božice i u isto vrijeme one utjelovljuju najvišu apsolutnu Istinu.

S jedne strane, jednako kao što duša nije ni muško ni žensko, tako ni Bog nije ni muško ni žensko. Pojmovi muškog i ženskog su samo ovdje na Zemlji, u umu. Na najvišem nivou postoji samo Brahman. Brahman nije ni muško ni žensko; On je srednjeg roda.

Pa ipak, tragalac može gledati na Boga i govoriti o Njemu na način na koji želi. Ako mu je stalo do osobina Majke, ako mu je majka bliskija od oca, onda prilazi Bogu Majci. Ali ako mu je više stalo do očevih osobina, prići će Bogu Ocu. No Majka i Otac su uvijek jedno.

Ako pristupamo Bogu Majci, to je kao kod ljudske majke. Ljudska majka uvijek osjeća da je njezin sin dijete, čak i kad mu je šezdeset godina. Taj čovjek koji ima šezdeset godina za nju je još uvijek beba. Majka će uvijek pokazivati neizmjernu sklonost, ljubav, brižnost i samilost. Majka će pokušati dati djetetu sve odjednom. Otac također ima bezgraničnu ljubav, brižnost, blagoslove, ali je drukčiji. On je praktičniji i neće razmazati dijete. Otac osjeća da bi dijete moglo uzalud potrošiti novac. Dat će mu novac kada stasa i uznapreduje. No majka osjeća: „Ne, samo zato što je on moje dijete, dat ću mu sve

takav bahati stav neće dati pravu radost. Ali ako stvarno osjećamo da je unutarnja radost dah našeg života, ako osjećamo da ne možemo opstati bez radosti i da ćemo umrijeti ovog trenutka ako je nemamo, onda nas Bog obasipa svojim odabranim Blagoslovima - obasipa nas radošću.

Stvarna radost dolazi iz osjećaja da smo neprekidno u Krilu Božjem. Ne možemo meditirati dvadeset i četiri sata na dan. No snagom naše mašte, možemo osjećati da smo dvadeset i četiri sata na dan u Krilu Božjem. Ako to možemo osjećati, vidjet ćemo beskrajnu Radost u sebi i oko nas.

Svijet treba oboje, i unutarnju i vanjsku radost. Ako ne dobijemo krajnju unutarnju radost, možemo barem pokušati ponuditi i primiti nevinu vanjsku radost. Od čiste nevine radosti možemo otići korak dalje i dobiti unutarnju radost. Religiozna glazba nam, na primjer, daje čistu nevinu radost.

Sada, kako možemo drugima ponuditi radost? Da bismo drugima ponudili radost, prvo mi sami moramo težiti. Moramo osjećati da je svijet u nama, a ne izvan nas; moramo pokušati osjetiti da je svijet projekcija našeg života. Prvo moramo pokušati stvoriti naš vlastiti svijet ravnajući se prema našem zadovoljstvu. Kada smo stvorili nešto u sebi, postigli nešto božansko u sebi - recimo svijet radosti i ljubavi - to nešto će se smjesta pokušati otkriti i izraziti cijelome svijetu. Ako smo istinski stekli radost, ona će postepeno nadahnjivati i utjecati na ljude oko nas.