Glazba i meditacija

Glazba je unutarnji ili univerzalni Božji jezik. Bez obzira što ne znamo jezik neke zemlje, ako slušamo glazbu iz te zemlje, srce te glazbe ulazi u naše srce i obrnuto. U tim trenutcima nije potrebna nikakva vanjska komunikacija, unutarnja je komunikacija srca dostatna.

guru-flauta Meditacija i glazba ne mogu se odvajati. Odmah uz duboku molitvu ili meditaciju glazba ima u našem duhovnom životu veliki značaj. Meditacija je kao ravna cesta ili kratica prema cilju. Glazba je cesta koja je posve čista, možda je malo duža, ali je potpuno očišćena od prepreka. Ako netko može svirati ili slušati duhovnu glazbu, povećava snagu meditacije. Duševna glazba pridonosi našoj težnji. Duhovni tragalac koji želi biti glazbenik, čak i ako nema glazbeno obrazovanje, moći će postati dobar glazbenik jer molitva i meditacija obuhvaćaju sve sposobnosti. Možda nikad niste učili glazbu, ali ako molite i meditirate duševno, tada će u vašoj meditaciji milošću Gospoda Svevišnjeg zavladati moć glazbe.

Svi znamo da se širom svijeta najviše cijeni vitalna glazba (rok, pop,...). Duhovna se glazba baš ne cijeni, vrlo malo ljudi voli glazbu duše. Većina tu glazbu osjeća kao stranca koji ulazi u njihovu svijest. To je zapravo zato što duhovna glazba budi vječnog stanara, dušu, koja se nalazi duboko u njima i čeka da izađe na površinu.

Nebožanska, vitalna glazba nastoji razbuditi svijest naše niže životne energije i odbaciti nas u svijet uzbuđenja. Slušanjem ili sviranjem duševne glazbe, naše se unutarnje biće odmah uspinje visoko, više, najviše. Penje se i ulazi u Onostrano koje nam neprestano pokušava pomagati, voditi nas, usmjeravati i oblikovati u našu pravu transcedentalnu priliku, našu istinsku božanstvenost. Kad čujemo duševnu glazbu osjećamo neku vrstu unutarnjeg ushićenja u cijelom svom biću. Od glave do pete osjećamo kao da kroz nas struji rijeka prosvijetljene svijesti.