|
|
|
Sport i meditacija Sport je jako važan u našem životu. Ako je tijelo u dobrom stanju možemo dobro obavljati sve naše svakodnevne aktivnosti. Zato je važno svaki dan trčati ili raditi neke fizičke vježbe tako da postanemo snažni, zdravi i dinamični. Ako smo u dobroj fizičkoj kondiciji, biti ćemo u stanju spriječiti bolesti i drugim nepoželjenim gostima da uđu u nas. Da bi smo shvatili važnost sporta upoznajmo od čega se sastoji naše biće. Sri Chinmoy identificira pet aspekata našeg bića: tijelo, vital, um, srce i duša. Tijelo je najniži aspekt našeg bića. To je ono što vidimo i mislimo da jesmo. Zahvaljujući tijelu živimo u fizičkom svijetu. Tijelo je po prirodi neaktivno i lijeno. Ako prihvatimo duhovni život, tijelo mora biti aktivno. Čak i ako u početku ide u pogrešnom smijeru, mora postojati nekakva kretnja. Tijelo mora biti energično, ali ne nemirno. U suprotnom, bez obzira što tijelo ne spava 24 sata, svijest tijela će biti uspavana. Tijelo koje teži je puno energije i aktivno.
Vital, naša životna energija, mora biti dinamična, a ne agresivna. Neprosvijetljen vital je po prirodi agresivan i želi pokazati drugima svoju silu. On bi trebao davati energiju i inspirirati druge, a ne pokušavati kontrolirati i uništiti. Prosvijetljen i dinamičan vital će reći: “Ne troši svoje dragocijeno vrijeme. Ustani i učini nešto za sebe i za čovječanstvo.“ Neprosvijetljen um sumnja u sve i svakoga. Jasan, čist, božanski um, um koji je prosvijetljen svjetlom duše, postaje prostran. Reći će: „Ne mogu biti vezan ničim. Ne mogu sumnjati u nikoga. Ne mogu omalovažiti nikoga. Umjesto toga, proširit ću svoju vlatitu svijest i pomoći ostalima da prošire svoju svijest.“
I na kraju, duša je ono stvarno u nama. To što mi zapravo jesmo. Duša je direktni Božji predstavnik. To je samoblistajuća poruka Boga u nama. Ne poznaje rođenje, ni raspadanje, niti smrt. Vječna je. Besmrtna je. U prošlosti, ljudi su marili za dobru kondiciju tijela, zato što su znali, ako imaju zdravo tijelo, moći će ostati duže na zemlji. Osjećali su da će im zdravo tijelo pružiti mogućnost da se mole i meditiraju dugi niz godina. Danas također znamo, ako je tijelo puno bolesti nećemo biti u stanju dobro se moliti i meditirati. Tjednima i mjesecima patit ćemo fizički i duhovno.
Ako netko uopće ništa ne vježba, tijelo će ostati neprosvijetljeno, letargično i bit će stvarna prepreka za tragaoca. Ako fizička svijest ne teži, ostat će odvojena od duše. I budite uvjereni, nikad nećete postići savršenstvo. Fizička kondicija i duhovno moraju ići zajedno. Duhovna osoba mora davati jednaku važnost, kako duši, tako i tijelu. Ako posvetimo pažnju samo tijelu postat ćemo fizički snažni, ali duhovno vrlo slabi. Nećemo imati mir u umu, niti unutarnju radost. U suprotnom, ako posvetimo pažnju samo molitvi i meditaciji, a zanemarimo tijelo, tijelo neće biti dobar instrument za otkrivanje i očitovanje Boga. U jutro kada se želimo moliti, morat ćemo prekinuti zato što imamo glavobolju, bolove u trbuhu itd. Zato fizička kondicija i duhovno moraju ići zajedno. To je kao kad imamo dvije noge. Na jednoj nozi ne možemo hodati. Trebamo obje noge da dostignemo odredište.
|
|