Pitanje: Zašto je ljudima tako teško da spoje svoje svetovne poslove sa duhovnim životom?
Šri Činmoj: Problem je u tome što se mi ne trudimo stvarno da vodimo duhovni život. Čim ujutru ustanemo, mi mislimo na našu školu, naš posao, naše porodične probleme i zemaljske dužnosi. A ne uradimo prvo ono što je najvažnije. Ne pomislimo na Boga. Svesno ili nesvesno, mi zaboravljamo da Bog postoji, ali nikad ne zaboravimo na postojanje čovečanstva. Boga nema u našem umu; u našem umu postoji jedino čovek. Naravno da onda ne možemo da ih spojimo. Ako bi Bog imao prednost u našem umu rano ujutru, pre nego što ljudi uđu u igru, onda bismo mogli da ih spojimo. Ali, mi nismo pozvali našeg Večnog Prijatelja da uđe u našu sobu i ostane sa nama; pozvali smo jedino čoveka. Ako ne pozovemo najpre našeg prvog i najvažnijeg prijatelja, naravno da onda ne možemo da Njemu predstavimo našeg drugog prijatelja. Mi hoćemo da kažemo Bogu: "Ovo je moj prijatelj, čovek", a da čoveku kažemo: "Ovo je moj Prijatelj, Bog". Ali, jedan prijatelj nedostaje. Zato moramo da se postaramo da pozovemo oba prijatelja. A opet, mudro ćemo postupiti ako znamo koji od tih prijatelja ima veću sposobnost da nas učini zadovoljnim i zato treba da dođe prvi. Pre nego što pozovemo ceo svet, pre nego što pozovemo čovečanstvo u naš um i srce, hajde da pozovemo Boga, našeg Večnog Prijatelja. Ako On dođe i ako osetimo Njegovo prisustvo u našem srcu, onda lako možemo da povežemo spoljašnji svet i unutrašnji svet.
Izvor: Šri Činmoj, "Pedeset Brodova Slobode za jednu Zlatnu Obalu"
novo na sajtu
Svako treba da igra svoju ulogu
Kad meditiramo, ostavimo želje po strani
Učiteljeva samilost ne može se kupiti
Ko je pravi Guru
Aktivnost je bolja od inercije