Ova priča pokazuje da što god da želimo - Bog nam to i daje. Ako želite materijalne stvari, Bog vam ih daje. Ako želite duhovne stvari Bog vam ih daje. U ovoj priči, Gospod Sri Krishna predstavlja Boga u ljudskom obliku.
Kada je bio mlad, Krishna je imao veoma bliskog prijatelja po imenu Sudhama. Sudhama je bio veoma čist i veoma siromašan. On i Krishna su zajedno učili, pored nekoliko drugih učenika, pod spiritualnim vođstvom Gurua koji se zvao Sandipani.
Za Gospoda Krishnu, ova duhovna ličnost je bila poput učitelja iz dječjeg vrtića. Kada ste malo dijete, idete u vrtić. Učitelj u vrtiću možda i zna kako da vas podučava predmetima koji se uče u vrtiću. Onda provedete godine u čitaonici i postajete okean mudrosti. Dobijate vašu profesorsku diplomu. Ali vaš učitelj iz vrtića ostaje na nivou vrtića. Na isti način, Gospod Krishna je na kraju daleko prevazišao svog učitelja; oni se uopšte i ne mogu porediti.
Kada je Sudhama došao do spoznaje ko je bio njegov prijatelj i drug u igri, on je postao gorljivi posvećenik Gospoda Krishne. Dane je provodio na ulici pjevajući duhovne pjesme, naročito bađane. Komponovao ih je na svoj vlastiti način i svi su bili posvećeni Gospodu Krishni.
Konačno, Gospod Krishna postade Kralj Dvarake, a Sudhama ostade veoma siromašan. On je u potpunosti ovisio od velikodušnosti drugih u pogledu svog izdržavanja. Sa novcem koji bi skupio, imao je običaj da prvo nešto od toga ponudi Gospodu Krishni, Bogu. Onda bi kupovao hranu za svoju djecu. Ako bi išta od novca preostalo, on bi kupovao hranu za svoju ženu i sebe.
Kada mu djeca porastoše, postade izuzetno teško da se podmire životni troškovi porodice. Jednog dana mu njegova žena Kalyani reče: "Ti znaš da ste Krishna i ti bili vrlo bliski prijatelji. Zar ne misliš da bi ga mogao zamoliti za neku materijalnu pomoć?"
Muž reče:" Kada nekog moliš za novac ili za bilo kakvu vrstu materijalnog bogatstva, prijateljstvo iščezava."
Žena reče:"Ne, ne, ne! Tvoje prijateljstvo se neće okončati."
Najzad se muž složi. On reče:" Posjetiću ga da vidim kako je. Nadam se da me se još sjeća sada, kada je postao Kralj Dvarake. Čak i ako me se ne sjeća, iznutra ja znam da je on Kralj svijeta. Otići ću po njegovu ljubav i blagoslove."
Njegova žena je bila veoma sretna i uzbuđena jer joj muž namjerava posjetiti Gospoda Krishnu. Ona je osjećala da njen muž čak i ne mora reći Krishni bilo šta o njihovom siromaštvu. Čim Krishna vidi njenog muža, Krishna bi odmah znao sve o njemu i dao mu materijalno bogatstvo. Tako bi se oni obogatili preko noći.
Dok je Sudhama bio polazio ka Krishninoj palati, njegova žena nije zaboravila da mu da malo iskokanog pirinča kojeg je sama pripremila. To je bio poklon za njegovog najdražeg prijatelja, Gospoda Krishnu.
Kada je Krishna vidio izdaleka svog starog prijatelja, Kralj je bukvalno potrčao ka njemu i zagrlio ga. Krishna mu je ukazao takvu ljubav, govoreći :"Sudhama, prijatelju moj iz djetinjstva, došao si! Gdje da nađem drugog prijatelja poput tebe?"
Krishnina žena Rukmini je ugostila Sudhanu jer on je bio poseban gost. Onda su dva prijatelja uživala u počinku poslije ručka. Poslije odmora, Krishna ga je upitao:"Usput, da li si oženjen?"
Sudhama odgovori:"Da, oženjen sam, i imam nekoliko djece."
"Kako ti je žena? Da li je dobra prema tebi?" upita Krishna.
"Ona mi je veoma,veoma posvećena," odgovori Sudhama.
Krishna reče:"Ako imaš ženu, onda sam siguran da si mi nešto od nje donio. Ona ti ne bi dopustila da pođeš u posjetu svom prijatelju a da ti ništa ne da."
Njegov prijatelj reče:"Da, ali mi je neprijatno da ti to dam zato što si ti Kralj."
Krisshna reče:"Ne, ti mi to moraš dati. Ja moram dobiti od tebe to što mi je tvoja žena poslala."
Vrlo bojažljivo, Sudhama dade Krishni malu porciju kokica od riže koju mu je žena spremila. Krishna je bio tako razdragan. On reče:"Ovo je najukusnije!" i jeo je od srca.
Tada Krishna upita:"Da li imaš kakvih vijesti za mene?"
"O, ne, nemam nikakvih vijesti" odgovori Sudhama. "Sa mnom je sve u redu. Došao sam ovdje samo da te vidim i da od tebe primim tvoju ljubav i blagoslove. Nisam došao ovamo zbog bilo čega materijalnog."
Krishna upita:"Ne treba ti ništa?"
"Ne", odgovori njegov prijatelj.
"A tvoja djeca?" upita Kralj.
"O ne", uzvrati Sudhana."Ni njima ništa ne treba. Bog je svugdje. On će se pobrinuti o njima, tako da mi ništa nije potrebno. Ti si mi dao toliko samilosti, pažnje i blagoslovene ljubavi. Meni nije potrebno ništa više? "
Tako se prijatelj vratio kući veoma sretan i zadovoljan što je Krishna izlio na njega tolike blagoslove i pažnju. Ali kada je stigao u svoje selo, on otkri da je njegova kolibica zamijenjena velikom prekrasnom gospodskom kućom. Bila je nalik na palaču, sa mnoštvom posluge. Njegova žena, Kalyani, je takođe bila preobražena. Bila je obučena poput Kraljice i bila tako sretna.
Sudhama upita:"Kako se sve to desilo?"
"Ti ne znaš?" reče njegova žena."Kada si otišao Krishni, najednom se naša mala koliba pretvorila u palatu."
Sudhana je počeo da plače iz zahvalnosti, govoreći: "Gospode Krishna, ti si ispunio svačiju želju. Mojoj ženi je bilo potrebno materijalno bogatstvo; ti si ispunio njenu želju. Meni je bilo potrebno duhovno bogatstvo - tvoja pažnja, ljubav i blagoslovi; i ti si takođe ispunio i moju želju. "

KOMENTAR:

Šta god da tražimo od Boga, bilo da imamo zemaljske želje ili Nebeske želje, On će nam to i dati. Budući da je Sudhamina žena iskreno željela materijalno bogatstvo, njena želja je bila ispunjena od Gospoda Krishne. Njen muž je želio duhovne blagoslove, pažnju, ljubav i samilost, i Gospod Krishna je takođe ispunio njegove želje. Stoga mi moramo da pazimo šta tražimo od Boga. Ako se molimo i molimo za ispunjenje zemaljskih želja, Bog će ih ispuniti. Samo moramo imati stpljenja. A opet, ako želimo da naša težnja bude ispunjena, Bog će je takođe ispuniti, ali to traje duže.
Jedini problem je da kada su zemaljske želje ispunjene, one nisu stvarno ispunjene. One samo rastu, rastu i rastu. želja je poput nezasite gladi koja nikada ne može biti utoljena. Niko neće biti u mogućnosti da dobije trajno zadovoljstvo od ispunjenja zemaljskih želja. Ali ako dobijemo samo i jotu duhovnog bogatstva, mi smo zadovoljni. A to duhovno bogatstvo mi možemo uvećati uvećavajući našu težnju. Kako naša unutrašnja glad raste, mi smo u mogućnosti da da primimo više i više od Božjih Blagoslova, Ljubavi, Samilosti, Svjetla i Blaženstva.