Raj i pakao
Raj i pakao su dobrim delom u našem umu. Ako gajiš dobru misao, onda stvaraš Raj. Ako plačeš Bogu za svetlošću, onda dobijaš dobro iskustvo, prosvetljujuće iskustvo, a to iskustvo nije ništa drugo do Raj. S druge strane, ako gajiš negativnu misao, onda stvaraš pakao. Raj i pakao se mogu iskusiti svaki dan.
Kada um postane žrtva briga, nemira i drugih nebožanskih sila, kada je um uznemiren, uzrujan, mučen ružnim, nečistim i nebožanskim mislima, osećamo da smo u paklu. Ali, kada lepota, svetlost i božanstvenost srca izaðu na površinu i mi
pokušamo da ih otkrijemo i ispoljimo u svetu koji teži, onda osećamo da smo u Raju.
Ne moramo da čekamo smrt da bismo našli pakao ili Raj. Oba su unutar nas u našem svakodnevnom životu, u našem svakodnevnom ponašanju. Ako smo uvek duševni i predani, u mogućnosti smo da ostanemo uvek u Raju baš u ovom životu na Zemlji.
Svaki put kada se veselim čistom mišlju,
Osećam da živim
U svom sopstvenom domaćem Raju.
Samo zato što još nismo iskusili Beskonačno, Besmrtno i Večno, mi osećamo da je ono suprotno - ono što je konačno - pakao. Ali, vezanost koju proživljavamo svaki dan je samo prolazna faza. Tokom nekoliko sati sunce može da ne sija, ali na kraju sunce izlazi. Svaki pojedinac ima unutrašnje sunce. Unutrašnje sunce je prekriveno strahom, sumnjom, brigama, nemirima, nesavršenostima i ograničenjima. Ali, doći će dan kada ćemo moći da uklonimo ove oblake, a onda će unutrašnje sunce jasno sijati.
Ako verujemo u pakao, onda samo omalovažavamo naše sopstvene unutrašnje potencijale. Svi smo mi Božija deca. Za nas ne postoji pakao, postoji samo svetlost. Ali, ako ne vidimo istinu na način na koji istina mora da bude viðena, onda se javlja unutrašnji bol. Ovaj bol će se sigurno svakog dana javljati u našem životu. Istina je tu, ali moramo da je sagledamo na pravi način. Samo tada vidimo da život ima istinski smisao.
Pronaći Raj na zemlji
Nije težak zadatak.
Tvoje srce zahvalnosti
Može da ti pokaže
Gde je Raj.
Svakoga dana možemo imati osećaj Raja. Raj znači beskonačni mir, svetlost i blaženstvo. Kada se tragalac moli i meditira, on ulazi u Raj. Kada je njegov um tih i miran, kada je njegov um tok spokojstva, njegovo srce postaje svedajuće, a njegov život postaje Božanska Stvarnost. Raj nije mesto; raj je stanje svesti. Kada oslobodimo svoj um od mreža neznanja, kada oslobodimo svoje postojanje od zemnog kala, mi vidimo, osećamo i rastemo u Raj.
Lepota nad lepotom
Silazi iz Raja
Kada moje srce postane prijemčivost
Blistave mirnoće.
Koliko je Zemlja vredba u duhovnom pogledu?
Oni koji prihvataju život, koji prihvataju Majku-Zemlju kao nešto stvarno, osećaju da imaju neizostavnu dužnost koju treba da obave na njoj. Ova dužnost nije ništa drugo do svesno ostvarenje Boga. Nesvesno znanje o Bogu svi imaju. Ako ćovek nije ateista, ako veruje u Boga, onda će imati svest, ili bar nesvesno znanje o Bogu. Ali, tragalac postaje svesno svestan Božjeg Prisustva. On meditira na Boga i postepeno, postepeno, njegova se sopstvena svest razvija do te mere da oseća Božje Prisustvo stalno, svuda. On oseća da je njegova neizostavna dužnost da otkrije Božje Prisustvo koje oseća i koje vidi svojim sopstvenim srcem i svojim sopstvenim očima. Konačno, on oseća da mora da ispolji svoje ostvarenje najviše Istine. Ostvarenje i ispoljavanje krajnje Istine moraju da se odigraju ovde na Zemlji i nigde drugde.
Iskreni tragalac je božanski heroj. On se bori protiv pretećeg neznanja da bi ispunio Božju Volju ovde na Zemlji. U suprotnom bi uvek zjapio jaz izmeðu zemlje i Neba. Ova naša zemlja mora biti preobražena u Raj, u mesto radosti, mira, blaženstva i zadovoljstva.
Spremi se da letiš, telo moje.
Uživaćeš u letenju
Kao tvoj veliki brat, duša,
U tišini-viziji Raja.
Spremi se da šetaš, moja dušo.
Uživaćeš u šetnji
Kao tvoj mali brat, telo,
U zvuku-stvarnosti Zemlje.
Kada kažeš da Zemlja može lako biti preobražena u Raj, da li to znači i fizički?
Moraš da znaš šta podrazumevamo pod Rajem. Raj ne znaći mesto sa velikim kućama, velikim palatama ili imanjima. Ne! Raj je u našem umu. Kada uživamo u božanskim mislima, u Raju smo. Kada negujemo nebožanske misli, u paklu smo. Raj i pakao su stanja svesti.
Ono što svako ljudsko biće ima je svest. Pomoću Svesti vidimo realnost. Kada težimo, naša konačna svest postaje beskonačna. To je Raj. Svakako da je istina da ćemo svi imati božanski život, ali to ne znači nužno fizički besmrtan život. Svest Raja je besmrtna. Ali, ako osećamo da će fizičko da ostane besmrtno, kao što je Raj besmrtan, onda grešimo. Ovo fizičko telo će živeti šezdeset, osamdeset, stotinu, možda dve stotine godina, a onda otići.
Sama ideja Raja je nešto sjajno, svetlo, divno i, u isto vreme, besmrtno. Moramo, me|utim, znati šta je besmrtno u nama. To je težeća svest u nama. Kada kažemo da će Zemlja biti preobražena u Raj, to znači da će sve što je unutar nas ili u svetu koji je sada nesavršen, mraćan ili netežeći biti na kraju preobraženo u savršenstvo.
Gde je brak
Raja i pakla?
Brak Raja i pakla
Je u suvoj pustinji uma
I u gnezdu srca koje voli.
