U duhovnom životu ništa nije tako važno kao težnja. Težnja je naš unutarnji vapaj za najuzvišenijim Apsolutom. Težnja je vječna cesta. Težnja je vječni vodič. Težnja je transcendentalni Cilj.
Čovjek s težnjom zna da je ono što ima ljudsko znanje. Ljudsko znanje je ograničeno ili neograničeno neznanje. Težnja je božansko znanje. Težnja zna što nas sputava, a što nas oslobaða. Ono što nas veže je noć neznanja; ono što nas oslobaða jest svjetlost mudrosti.
Težnja ne uči, a ništa ne može naučiti od fizičkog uma ili pomoću fizičkog uma. Težnja sve uči srcem, kroz savršenstvo srca. Težnja se ne uči glavom; težnja se postaje srcem. Učenje glavom je sumnjičavo. Sumnja je otrov s usporenim djelovanjem u našem duhovnom sustavu. Ona razara našu čistoću, našu smirenost i našu temeljitost. Postajanje srcem temelji se na vjeri, na našem samodavanju i na našem osjećaju univerzalnog jedinstva. Postajanje srcem prihvaća. U prihvaćanju vlada poruka potpunog zadovoljstva, jer kroz prihvaćanje konačno pretvaramo nesavršenstvo u savršeno Savršenstvo. Prvo gledamo i prihvatimo stvar koja je nebožanska. A onda joj snagom naše unutarnje svjetlosti damo novi život. I konačno je učinimo vrhunski božanskom.