Mi osjećamo da je težnja nešto što sami stvaramo. Do neke mjere to je istina. Ali istovremeno bismo morali osjetiti da je težnja nešto što dolazi odozgo i uzdiže našu ljudsku svijest do najviših razina. Tada moramo dopustiti toj težnji da uðe u nas. Moramo uhvatiti pticu težnje i dozvoliti joj da nas ponese. Većina vas ima vjeru u svog Učitelja, ali nemate vjeru u svoja vlastita traganja, u svoja vlastita istraživanja, u svoju vlastitu težnju. Želio bih vam reći; molim vas, imajte nesputanu vjeru u svoju težnju. Osjećajte da vaša vjera, isto kao i vaša težnja, dolazi od Svevišnjeg. Osjećajte da vjera koju nudite sebi i svom Učitelju dolazi izravno od Svevišnjeg. Tada neće biti problema u vašem životu. Upravo sada osjećate da nešto činite, da nešto stvarate u svom duhovnom životu. Ali umjesto toga morate osjećati da nešto ulazi u vas. Vi to prihvaćate, a onda proglašavate to svojim vlastitim. Otac ima novca i daje ga sinu. Sin ne govori svijetu: "Moj Otac mi je dao novac." On kaže da je to njegov novac. S tim novcem on kupuje u dućanu. Ne mora reći prodavaču tko mu je dao novac; jednostavno ga koristi kao svoj vlastiti. Slično tome, kada težnja doðe od Svevišnjeg, kada vam je On da za vaše potrebe, vi ćete je i upotrijebiti. I što više koristite težnju, više ćete je dobivati. Onoga časa kada koristite težnju, još ćete više težnje dobivati odozgo.