Za nekoga težnja jest cilj već prema njegovoj viziji, sposobnosti ili prijemljivosti. On je potpuno u pravu s obzirom na svoju vlastitu svjesnost, na svoju sadašnju razvijenost duše. Ali druga će osoba, koja je otišla iznad tog stupnja razvoja, reći: "Ne, težnja nije kraj." Prva je osoba u pravu, ali je druga otišla daleko, daleko iznad tog cilja.
Kada dijete ugleda ljestve, za njega je dovoljno ako se može popeti na prvu prečku. To je njegov cilj. No stručnjak u penjanju, odrasla osoba, znat će da je to samo prvi korak. Slično tome, kada se radi o unutarnjem životu, duhovnom životu, iskustvo i spoznaju bolje će objasniti tragalac za konačnom istinom, nego filozof.
Mnogi takozvani filozofi u Indiji nemaju stručnost da bi izrazili unutarnju istinu. Oni ne znaju što je to unutarnja istina. Filozofi vrlo često zapadaju u žalosno proturječje. Onda odlaze duhovnim Učiteljima koji nisu proučili niti jednu filozofsku knjigu ili čak niti jednu duhovnu knjigu. Filozofi objašnjavaju svoje ideje najzamršenijim filozofskim rječnikom, no duhovni Učitelj može na sve odgovoriti u jednoj ili dvije riječi. Onda filozofi odlaze kući u miru.
Prije šest ili sedam godina, dva znamenita filozofa vodila su veliku raspravu o svijesti i beskraju. Raspravljali su satima i satima.