Putovanja po Europi odvela su me na mnoga mjesta, i u svim mjestim koja sam posjetio primijetio sam težnju. Na nekim sam mjestima, naravno, osjetio više težnje nego na drugima. Svako mjesto ima težnju. No, kada je u pitanju očitovanje na vanjskom planu, na jednom se mjestu unutarnje poruka pravilno prima, a drugome je uopće nema. Postoje i druge razlike. Na primjer, u jednom gradu sam vidio strahovitu odlučnost, čak i kod običnih ljudi koji ne teže, koji nisu duhovno svjesni; ogromnu odlučnost na fizičkom i na vitalnom planu. U drugome gradu, usprkos težnji na unutarnjem planu, postoji užasan vanjski kaos, nemir i neizvjesnost.
Na nekim sretnim mjestima možemo vidjeti da ljudi privlače svjetlost duhovno, kroz unutarnje srce. Postoje i druga mjesta koja prizivaju duhovnu svjetlost više kroz um, nego kroz srce. Oni prizivaju svjetlost, mole se i meditiraju, ali kroz um. Isto tako postoje i mjesta gdje ljudi prizivaju svjetlost kroz težnju i dinamičkog vitala i kroz fizičko. Ali ima i nekoliko mjesta gdje na vanjskom planu vladaju strašan metež i previranja. Težnje tamo ima, ali je na vanjskom planu golema pometnja. Ako, dakle, želite praviti usporedbe, to bi bile te razlike. Njih primećujemo na vanjskom planu, ali na unutarnjem planu svaka država i svaki grad teži već prema svojim sposobnostima.
Kada je u pitanju težnja, sa sigurnošću mogu reći da svijet teži sve više i više. Na vanjskom planu vidimo svaðu, borbu i rat, pa možemo pomisliti da svijet ne napreduje. Ali na unutarnjem planu, od mog zadnjeg posjeta ovim mjestima, vidim da ona sada imaju više težnje i odlučnosti.