Neki ljudi žele plodove težnje, a da pri tom ne vode pravi duhovni život. Ti pojedinci, nažalost, nisu svjesni činjenice da ako prvo ne postanu tragaoci, nema ni govora o primanju božanskog iskustva. Ako želimo pronaći istinu, a da pri tom ne slijedimo put traganja, tada želim reći da istina sigurno neće doći do nas. Ako želimo postati pronalazač, a da prvo ne igramo ulogu istraživača, tada možemo nešto dobiti, ali iz toga nećemo dobiti potpunu radost. Možemo pronaći istinu, ali je uopće nećemo moći cijeniti. A ako ne poštujemo apsolutnu istinu, naša će vlastita unutarnja radost sasvim sigurno splasnuti. Ako ne tragamo za stvarnošću na ispravan način, tada stvarnost nećemo shvaćati kao svoju vlastitu, čak i ako doðe i stane ispred nas.
Moramo činiti korak po korak. Kada dijete plače za izgubljenom igračkom, ono kreće u potragu. A onda, kada je pronaðe, dobiva stvarnu radost, unutarnju radost. U duhovnom životu mi zdušno tražimo i plačemo za našom izgubljenom božanstvenošću koja bi nas stvarno ispunila. Kada plačemo na taj način, smjesta dajemo pravu vrijednost predmetu našeg traganja. Molim vas, dakle, da neprekidno pokušavate igrati ulogu tragaoca. U tijeku traganja odgonetnut ćete i otkriti svoju božanstvenost.
Pa ipak, ako nismo pravi tragaoci, što će se dogoditi tijekom našeg traganja za nečim što nismo iznutra spremni pronaći?